To Hope Is To Fear
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
18.11.2007., nedjelja
Evergrey - A Touch Of Blessing
|
ne znam u čemu ćete više uživati... u riječima pjesme, mjuzi ili spotu... prvo uživajte u riječima, zatim pogledajte spot na dnu posta... ako ih još niste nikada slušali, vjerujte mi, ova pjesma bi vas mogla navesti na to da počnete skidati njihove pjesme! tako je bilo i sa mnom, a danas imam skoro sve njihove albume... Climbing walls of an endless circle Walking paths you never heard of Struggling in an endless battle Searching far for a higher purpose Drowning in betrayals river The freezing cold will make you shiver Join the world of greater learning Crown me king and be my servants Mislead by beauty One you rarely find So loving and friendly It's one of a kind Their arms wide open Willing to take me in No doubts in choosing A world free from sin All the dreams I had All my future wishes Put aside for a greater journey All the things I planned Left my friends so coldly Put aside for a Higher ... Mislead by beauty One you rarely find So loving and friendly It's one of a kind A single army A united 'one" A touch of blessing Which cannot be undone Drowning in betrayals river The freezing cold will make you shiver Join the world of greater learning Crown me king and be my servants All the dreams I had All my fulure wishes Put aside for a greater journey All the things I planned Left my friends so coldly Put aside for a higher purpose solo: Englund All the dreams I had ... |
Crnom Anđelu...
|
sve mi se mjenja... sve mi postaje novo, ti si kriv za to. upozoravali su me na tebe, govorili mi da ćeš se pojaviti, kad ću se najmanje nadati... zašto baš sada, sve je kako treba biti, i onda dođeš ti, uneseš nemir u moj život... ne znam tko si, što si, svakim danom si mi sve bliži, postojiš li uopće, ili si samo prikaza, jer činiš se tako nestvaran... ne znam ni zašto ovo pišem, tko si ti da to zaslužuješ, tko si ti da mi nemir stvaraš... bojim se, bojim se tebe, bojim se sebe, ne znam što sam u stanju učiniti, a možda niti ne postojiš... što želiš od mene? zašto si se pojavio? ljuta sam, bijesna, zbunjena, previše je to za mene... zašto mi ne priđeš? zašto me ne odvedeš ako si stvaran??? ne želim reći da ću ostaviti sve zbog tebe, tko zna... ti si kao crni anđeo, ukazuješ se kada to najmanje želim, kada sam najsretnija, najmirnija... ljepši si od svega lijepoga, mračniji od svega crnoga, tajanstveniji od svih tajni, bolji od svega dobroga... |
11.11.2007., nedjelja
Još malo...
nastavak prethodnog posta!              za sada bi to bilo sve... |
Zašto volimo te pi*darije?
|
što ima tako posebno u tome, zbilja ne bih znala ali od kad znam za sebe, sviđa mi se gothic moda! sad će se neki možda pitat: kako to da ne nosi starke? ne, nikad ih nisam nosila, baš zato što ih svi nose (barem rockeri i rockerice) a i zato što tenisice jednostavno ne volim. nije ni goth moda nešto posebno ženstvena ali bliže je mom ukusu. evo čizama koje ja nosim, nisu baš nešto extra goth ali meni su lijepe, kupila sam ih prošlu sezonu.  ovo nemam u svom ormaru, to je već nešto extra...     posjetite ovu stranicu, ima dobrih stvari... ADERLASS |
10.11.2007., subota
Amorphis
|
ovo je bend koji mi u poslijednje vrijeme skreće pažnju svojim pjesmama... amorphis je finski progressive/folk death metal bend koji je sa svakim novim albumom mijenjao žanr. uživajte u spotu House Of Sleep! |
Metalci iz Dugava
|
najprije da vas sve puno pozdravim! naime, radi se o metalcima iz Dugava, Novi Zagreb... skoro 20 godina sam živjela na Kvatriću, stalno visila po gradu, bila u centru skoro svaki dan od kad sam počela ići u srednju... prije otprilike 2 godine sam se doselila u Dugave i odmah na početku zaključila da u Dugavama ima više metalaca nego što ih ja viđam po cijelom gradu Zagrebu!!! tak su slatki s tim bradicama i dugim kosicama a večina ih još ide u školu, koliko primječujem po ruksacima...ne, nisam pedofilka...  nedavno sam čak i čula da ima neka, ajmo to nazvat udruga ili organizacija ili skupština metalaca i rockera u Dugavama. mene sad zanima jeli to istina, a ako jest, rado ću se učlaniti! veliki pozdraf svim metalcima i rockerima iz Zagreba a posebno iz Dugava! slobodno se javite... |
07.11.2007., srijeda
Za laku noć...
|
malo Axlove biografije i malo o Gunsima... AXL  W. Axl Rose (Lafayette, Indiana, 6. veljače 1962.), pravoga imena William "Bill" Bailey, američki pjevač. Od 1985. godine je frontmen i pjevač hard rock banda Guns N' Roses. Axl Rose bi po mnogo čemu trebao biti propala osoba, jer imao je najgore moguće djetinjstvo. On je kao dijete bio klasični primjer kakav se može vidjeti u nekom od Jerry Springer showova. Njegovi roditelji, majka Sharon E. Bailey i otac William Rose su se rastali kada je Axl imao samo 2 god, a odrastao je u vrlo religioznom okruženju pentekostalne crkve. Majka mu se preudala za očuha Stephana Baileya, tako da je rođeni mali Bruce William dodao očevo prezime Bailley i postao Bruce Bailley, sve do svoje 17. godine života, kada si je sam promjenio ime u Axl Rose koje je anagram oralnog seksa (Oral sex). Samim time Axl Rose je za pjesmu "Sympathy for the Devil" jednom izjavio kako su početne riječi zapravo 100% o njemu, jer u imenima Axl Rose , Billiam Bailey, Bruce Bailley ili Bruce William Rose, su sva imena Axla Rosea koja se mogu očitati u toj pjesmi, koja je originalno od Rolling Stonesa, a Gunsi su je obradili za soundtrack filma Intervju s vampirom. Axl u svojoj verziji pjeva Please to meet you, hope you'll guess my name, poigravajući se pogađanjem njegovog punog imena, nakon toliko imena i prezimena. GUNSI  Sa 17 god. Axl je već imao podeblji dosje u policiji, i jednom je njegov socijalni službenik išao da mu prekine uvjetnu kaznu i stavi ga u zatvor, no Axl je tada sa 17 god. , pobjegao sa samo 20$ i jointom u džepu. Pobjegao je i došao je u Grayhound Los Angeles 1982. g. s ciljem da istraži rock scenu i postigne nešto u životu, cilj mu se i ostvario. Godine 1987. kada su novopečena grupa Guns N’ Roses od tada 5 nepoznatih, a danas 5 najpoznatijih osoba sastavljeni u tu supergrupu da rasturaju svijetom izdali Appetite for Destruction, album. Axl Rose, Slash, Duff McKagan, Izzy te Steven Adler, su od 1985. do 1990. g. bili sastav koji je živio onim stilom koji su svima prodavali, a bio je to still rocka "Živi brzo i dobro i umri mlad i slavan." No, nakon te duge stanke od godine i pol dana, između polovice 1989. g. i kraja 1990 g. Axl Rose se izgubio, a onda početkom 1991. god. se vratio, ali više ne onako živi brzo, umri mlad, sada se Axl usredotočio, da nije dosta poharati svijet svojim glazbenim umijećem, nego da i ostavi nešto tom svijetu glazbe koji je toliko volio. Tako je počeo odrađivati i po 100 koncerata u godini, svaki koncert je činio sve spektakularnijim. I htio je sve najbolje, bolje od drugih rock skupina, htio je biti najveći i najbolji, nikad, ma koliko god koncert bio dobar, nije bio potpuno zadovoljan, uvijek je težio nečem većem, jačem i boljem. Patio je od toga da bude naj. Mnogi misle da je to i razlog raspada Gunsa, jer drugi su htjeli čisti rock, koncerte kao i prije i ništa ne mjenjati, ali Axl je htio sve više i više, čak je zahtijevao ogromnu stanku između albuma, a drugi nisu htjeli čekati. Stoga su se GN’R nažalost i raspali. Axl Rose, bad boy glazbenih voda, istetovirani lik, pun nakita, i ludih frizura, sklon nasilju, ali uz sve to i s nevjerovatnim glasovnim sposobnostima te svojim izgledom koji ga je činio popularnijim od drugih rock velikana, koji nisu bili toliko fizički privlačni. Danas kada su Gunsi, i to oni stari Gunsi, davna prošlost Axl Rose se u svim svjetskim glazbenim vodama vodi kao čovjek koji je bio ispred svojeg vremena, čovjek koji je htio i mogao učiniti glazbu boljom nego što je, misleći naravno na rock n roll, ali to nije uspio, jer je imao jedan neuspijeh, a to je da njegov bend bude uz njega kad mu to najviše treba, a to se nije dogodilo 1993. g. i zato su se Gunsi raspali, što je razlog zbog čega većina, na neki način osuđuje ex članove Gunsa. |
06.11.2007., utorak
Opraštam se od kožnjaka...
|
...za ovu sezonu, naravno! to sam shvatila tek sad kada sam pješke išla prema doma. vani kao da je -30, ajme... kožnjak, nažalost, više ne dolazi u obzir ove godine... al uvijek nam ostaju naše drage čizmice sa zakovicama, kilerima i pizdarijama  i da spomenem samo jednu stvar... ujutro kad sam išla na posao istrošila mi se baterija na mp3-u i ne moram ni spomenut koliko sam bila ljuta na sebe što nisam ponijela rezervu. doma su mi uredno stajale 4 zapakirane!!! iz principa nisam stala da bih išla kupit nove... što u biti želim reći...poanta je u tome da mi glazba toliko znači ujutro da ne mogu funkcionirati normalno ako mi mp3 ne radi. ne samo da me glasni ritam hard rocka pošteno razbudi, nego mi i ulijepša jutro i cijeli dan. to je snaga glazbe koju volim! ajd... |
05.11.2007., ponedjeljak
Mp3 na uši i vozi se busom!
|
i tako... mislim da sam zbilja jedna od rijetkih koje vole ići pješke ili jednostavno busom ili tramvajem...u autu se ne volim vozit... davno sam polagala vozački ispit, prije nekih 5 godina, al eto, pala sam na pismenom i govorila kako neću odustat, mogu ja to, ići ću opet... i tako je prošlo 5 godina a ja još uvijek nisam probala ponovo imam tu neku ludu ideju da tek kad ću si moći priuštit auto snova (a to je Toyota Yaris ili Chrysler, ne tražim puno ), da ću onda ići na vozački ispit opet.ako ćemo nabrajat, moja mašina iz snova nije toliko auto koliko je motor, Harley Davidson, naravno, ali nećemo pretjerivat, za takvu mašinu moram dobiti na lotu! uglavnom, najveći mi je gušt, ujutro se do posla dovesti autobusom. stavim mp3 na uši i nitko me ne dira. baš i nisam neki brbljavi jutarnji tip i mrzim kad me se ujutro na posao vozi autom, jer se podrazumijeva da ćeš s vozačem pričati. ljudi moji, prošećite malo, idite busom na posao koji dan, razgledajte grad kako treba i osjetite čari tramvaja, pogotovo kad vas uhvati kontrolor, vi bez karte i date mu staru osobnu iskaznicu na kojoj je stara adresa stanovanja.  pozdraf |
04.11.2007., nedjelja
Šta se događa?
|
ne znam kako da počnem ovaj post... možda jednostavno da odmah prijeđem na stvar. naime, primjetila sam da, na neki način, ja ovdje više ne spadam... prije sam imala blog ovdje, ne tako davno, prije neke 3-4 godine, možda malo manje... odgovarali su mi svi i po godinama i po načinu izražavanja, njihove priče, komentari i tako to... sada imam 22 godine, osjećam se kao baba koja kuka da više ništa nije isto, prije je sve bilo bolje, bla, bla... nemam o čem puno pisat, svaki dan mi je isti, idem na posao, vraćam se s posla, dečko i ja odemo nekamo ili budemo kod mene doma i spavanje. ovdje svi bar imaju o čem pisat: " bila sam u školi, ona kuja mi je rekla...ovaj profesor je takav i takav, danas sam se zaljubila..."blaaaaa ja više ne mogu o tom svemu pisat, kao što rekoh, svaki dan mi je isti, a bome, ne mogu o poslu pisat jer djecu to ne zanima. kao što je i netko ovdje napisao: "više nema dobrih blogova, sama dječurlija sa svojim pričama iz škola, blogovi se svode na komentare tipa: kul ti je blog, posjeti moj..." na neki način, taj netko ima pravo. da, kukam, žalim se, ljuta sam... zar sam već, sa svoje 22 godine prestara za blog??? pa, ljudi moji, opustite se, pišite, baš vas briga za komentare... sad će se naći netko pametan i reći: "naravno da ovu nije briga za komentare kad ih ni nema..." naravno da ih ni nemam kada pola njih obrišem jer su svi tipa:posjeti mi blog, ostavi mi komentar, kako si kuuul... svašta... a ništa, budite mi pozdravljeni i vratite mi nadu u blog.hr |
